Pogledao sam CRNO-BIJELI SVIJET Gorana Kulenovića i Igora Mirkovića i ovo je do sada najznačajniji projekat ove dvojice autora koji u svojoj karijeri imaju itekako značajne projekte. Ova serija nije savršena, i to u mnogo aspekata, u pojedinim fazama je gluma mogla biti bolja, u pojedinim dijalozima ima malo naknadne pameti spram epohe i popularne kulture, mogu se napraviti ovakve ili onakve zamerke, ali kada se podvuče crta CRNO-BIJELI SVIJET je jedna od najboljih televizijskih serija snimljenih od raspada zajedničke države.
Za početak, ovo je POŠTENO snimljena serija, bez usiljenih produžavanja scena, bez tapkanja narativa u mestu, sa ritmom koji je akademski, u skladu sa onim što su zahtevi priče. Podela je odlična, izabrane su živopisne, zanimljive face, sa jakim personalityjem, nije svako od njih savršen glumac, ali čak i oni slabiji su vrlo korektni i konačno imamo posla sa serijom koja ima šarmantan sastav glumac koji se može gledati na duže staze.
Koncept je vrlo jednostavan, toliko da je to pomalo uvredljivo. Držeći se koncepta “ceo život za godinu dana”, da se poslužim naslovom čuvene serije Ace Popovića i Vladana Slijepčevića, Kulenović i Mirković prikazuju 1980. godinu. To je vreme koje ima dosta živih svedoka, ali povrh svega, to je vreme na koje se i danas lože mladi ljudi, epoha iz koje dolazi najznačajniji i najkvalitetniji deo jugoslovenske popularne kulture.
Serija je smeštena u epohu, i samim tim u jedno vreme koje je po definiciji fetišizovano i prikazano bezbrižnijim, ali je za početak smeštena u ZANIMLJIVU epohu, za razliku od recimo terora srpskih serija smeštenih u tridesete koje su dosadile i bogu i ljudima.
Melodramska kičma odnosa među likovima je dobro postavljena i što je najvažnije dosta pitka tako da može da podnese sve one tovare nostalgije, popularne kulture i pesama bratstva i jedinstva koje treba da iznese.
Serija je prilično poštena prema životu u zajedničkoj državi i bez mnogo preuveličavanja pokazuje korozivni faktor nacionalizma (raznih vrsta) u Hrvatskoj.
HRT je napravio pravi regionalni fenomen sa ovom serijom. Uprkos tome što je internet generalno dosta liberalizovao gledanje sadržaja i što više nije isključivo rezervisan za sadržaj koji zanima fanboyeve, već ima i turskih serija i svega, ne pamtim da je neka serija sa prostora države koja više ne postoji na takav način privukla pažnju upravo onih kojima je torent osnovni izvor gledalačkog iskustva.
Po broju ljudi koje sam sreo a da su gledali ovu seriju, i po njihovom profilu, rekao bih da je u Srbiji CRNO-BIJELI SVIJET po internet popularnosti u najmanju ruku dosegao Scandi Noir. Hrvatske serije naravno jesu imale solidnu gledanost na našim televizijama poslednjih godina zahvaljujući nacionalnim frekvencijama na kojima su emitovane, ali potpuni je fenomen ovakva gledanost serije bez oficijelne distribucije na srpskoj terestrijalnoj televiziji i u ciljnoj grupi koja ni ne prilazi hrvatskim sapunicama.
Vrlo je malo verovatno da bi ovakav uspeh i radoznalost mogla privući srpska serija u Hrvatskoj bez nekog land graba na nacionalnoj frekvenciji, ali ne bi bilo loše uraditi reverse engineering ove serije i shvatiti kako je napravljena serija koja uspeva da pokrene onu publiku koja u principu ne gleda domaće serije, a da pri tom ta ista serija nije odbojna, već naprotiv - zanimljiva, onima koji ih gledaju.
Prvi korak je da dramski program Javnog servisa postane dramski program a ne oblik privrednog kriminala.
Нема коментара:
Постави коментар