A.J. Quinnell je napisao dosta romana ali ekranizovan mu je samo jedan. I to četiri puta.
Počev od Chirquiovog italo-američkog trilera sa Scottom Glennom, preko Tončijevog remek-dela sa Denzelom, do bengalskog CAPTAIN MARUFa, MAN ON FIRE je dobijao različite ekranizacije, koje ga nisu samo apdejtovale u odnosu na eru, već i u estetskom pogledu.
Scottov film je zaista ispisao neka nova pravila žanra i odveo akcioni triler u smeru video arta. To nije bio jednostavan film za gledanje, naprotiv, tada je Tony zaista bio odvrnut na najjače i u dva naslova - DOMINO i MAN ON FIRE je eksperimentisao sa formom, s tim što je u prvom to činio na svim nivoima a u drugom samo vizuelno i u inscenaciji.
Helgelandov scenario za Scottov film je bio vrlo konvencionalan i mogao se zamisliti i rutinski film po njemu. Ono što nam je pružio međutim postao je klasik koji polarizuje.
Usled značaja Scottovog filma, film francuskog reditelja - inače čoveka koji nije specijalista ni za polar ni za akciju - sa Scottom Glennom u glavnoj ulozi ostao je nepravedno potcenjen iako je to veoma solidan italo proizvod svoje ere namenjen Americi.
U novoj ekranizaciji, Netflix je naručio seriju, i ako izuzmemo MARUFa, ovde nažalost imamo posla sa nečim što je ispod i prve a naročito druge ekranizacije.
MAN ON FIRE snimljen za Netflix ima nekoliko sjajnih rešenja. I zahvaljujući pre svega podeli koju čine Yahya Abdul-Mateen, Scoot McNairy, Alice Braga i Bobby Cannavale, ova serija je landgrab. Prosto, Yahya i ekipa su glumci koje je jako teško ne gledati s punom pažnjom.
Ali, isto tako, kada se to razvuče na sedam epizoda, nisu ovo glumci koji mogu da prikriju da je ovaj materijal naprosto nedovoljno svež. I to je zanimljivo. Naime, A.J. Quinnell je pisac pulpy romana i kada sam čitao njegov MAN ON FIRE, bilo mi je jasno koliko je već za verziju Scotta Glenna to bilo reducirano i preusmereno. O Scottovom filmu da ne govorim.
Ovde su spojena dva njegova romana, ali prosto nije ni Quinnell ovde problem jer njegov rukopis je i ovako i onako anahron i morao se silno adaptirati. To je i urađeno. Međutim, čovek koji je doveden za to, Kyle Killen - inače prepoznatljiv kao scenarista upadljivo maštovitih i vešto skrojenih stvari kao što su BEAVER Jodie Foster ili neprežaljena LONE STAR, ovde ispisuje najneinventivnije stranice svoje karijere.
Killenova adaptacija više liči na neku od ovih novih Amazonovih serija koje žele da isporuče testosteron pa imaju tendenciju da su malo priglupe, dakle na razne TERMINAL LISTove ili JACK REACHERe. I to je šteta jer ovde ipak imamo podelu koja može da pruži mnogo više.
Nije problem što ovde Netflix želi da uđe na tu teritoriju kojom vladaju Taylor Sheridan s jedne i Amazon s druge strane. Problem je u tome što je materijal nudio mnogo više. Naročito ako imamo u vidu koliko je MOSQUITO COAST pod pokroviteljstvom Ruperta Wyatta podigao standarde za te serije o Amerikancima u bekstvu ispod reke Rio Grande.
Netflix ovu seriju kroz izbor saradnika malo čak i profiliše kao svoju latinoameričku produkciju. Tako da je Steven Caple postavio seriju ali onda je njihov brazilski vendor Vicente Amorim kog je preporučila serija SENNA ali i neki solidni filmovi tu takođe prisutan. Prisutna je međutim i Claire Kilner koja je režirala i MOSQUITO COAST, ali nažalost ovde nije ni približno na tom nivou.
Serija je raskošno producirana ali je u rediteljskom pogledu krajnje konvencionalna, sa akcijom koja pretenduje na dozu spektakla ali nije bioskopska i nije ponekad adekvatno prilagođena televiziji.
Na sve to. Za razliku od samog naslova i onoga kako su do sada pravljene ekranizacije, uprkos tome što je ovde prisutan ikonični Yahya Abdul-Mateen II, imamo priču o junaku koji se ne sveti sam. Kod nas je MAN ON FIRE preveden kao U ŽARU OSVETE. Ali, engleski naslov je jasan, MAN je u centru pažnje. Ovde međutim on formira grupu ljudi i to grupu koja je onako inkluzivna, neinventivna, tu ima tako malo i dece koja imaju dobru volju, i mladih delinkvenata koji bi se se iskupe radeći nešto uzbudljivije od secikesa u faveli, i svakako da bi naslov trebalo da bude MAN ON FIRE AND THE FUNKY BUNCH. Ali, verovatno je već zauzet jer Yahya ide na popravni sa Marky Markom u septembru.
Iako je Yahya bio producent i dosta se pitao, nezavisno sad od nivoa scenarija, i nivoa režije, on dakle ni svoj lik Johna Creasyja nije uspeo da zaštiti i da ga odbrani kao ime iz naslova. Mi u ovom filmu ne dobijamo tog MANa iz naslova. Ovo je udruženi zločinački poduhvat, u kom je on sticajem okolnosti najprotagonističniji.
Međutim, za dobru svinju nema loših pomija, pa ni za Yahyine fanove nema loše serije ako baš ne snimi neku nebulozu kao WONDER MAN. A MAN ON FIRE to svakako nije. Ovo je samo serija koja je daleko ispod mojih očekivanja i onoga što je takva serija u stanju da bude, ali opet u tih sedam epizoda, koje pritom nisu preduge, ima šta da se vidi i u čemu da se pronađe nešto za svakoga ali bojim se i ni za koga sve.