YELLOWJACKETS u drugoj sezoni uspeva da očuva fundamentalni kvalitet prve sezone, a to je da uprkos tome što pojačava senzacionalizam za jedan stepen u odnosu na prvu, i dalje nema foliranja. Tu su tajne ali tu su i otkriča, vrlo često bolna i krvava.
U seriji sa ovakvom premisom, jumping the shark se na neki način odvija od prvog trenutka ali moram reći da je ovde ta ekstremnost premise urađena sa jako puno stila i dostojanstva, i u drugoj sezoni, ni u jednom momentu ovo ne postaje serija namenjena samo fanovima prve sezone.
Mogu sebe da zamislim i da ovo gledam kao prvu sezonu i ostajem nadalje sa njom.
Određeni likovi i zapleti su mi bili manje draži, ali bitno je da su to sve sporedni elementi, i drago mi je što su se na kraju nekako i zajedno grupisali, kao da ih je taj faktor sporednog privukao i prilepio jedne za druge.
U vizuelnom pogledu, druga sezona je podjednako nadahnuta i snažna kao i prva, kao što je i zainteresovanost glumačke ekipe nepotrošena iako tu ima imena koja dobijaju ponude za druge stvari i prolaze kroz razne transformacije karijere.
Oročena na četiri sezone, YELLOWJACKETS je već sada serija uz koju ću ostati do kraja.
Нема коментара:
Постави коментар