CHANCE je serija koju su po romanu Kema Nunna, za televiziju kreirali sam pisac i Alexandra Cunningham.
Kem Nunn, čuveniji kao prozaista, nesumnjivo je značajan i kao televizijski autor, i na oba polja je stekao kultni status.
Serija CHANCE je atipična za njega jer se bavi white collar miljeom iako su njemu bliže bile razne bande, surferi itd. Ovde je međutim glavni junak psihijatar iz San Franciska koji se upliće u noir zaplet sa ženom koja ima disocijativni poremećaj, ili jako dobro glumi da ga ima.
Zanimljivo je da CHANCE ima high concept koji bi na televiziji obično išao u drugom smeru. Dakle, imali bismo psihijatra koji svojim intelektom razrešava razne zločine i slučajeve. Međutim, ovde imamo priču o psihijatru koji se spetlja sa fatalnom ženom, upada u noir zaplet sa njenim mužem koji je korumpirani policajac i zlostavljač i kreće da joj pomogne uz pomoć jednog marginalca, za kog se bez problema može reći da bi trebalo da prima psihijatrijsku pomoć, a sada je lekaru postao guru.
Dakle, ovde ima jako puno dramske ironije, Hugh Laurie igra psihijatra u jednom mračnom parafraziranju doktora Housea, upravo suprotno koncipiranog medicinskog detektiva, Gretchen Mol, kako joj samo prezime kaže predodređena je za ulogu fatalne žene koja je ranjiva i opasna, a Ethan Suplee je zanimljiv kao psihotičar koji pomaže lekaru.
Svi elementi su tu, ali serija naprosto nije ni upola zanimljiva koliko bi trebalo da bude. Iako je prve dve epizode režirao Lenny Abrahamson, ona za početak vrlo neinventivno izgleda, a kako se razvija zaplet, rediteljski nema naročitog doprinosa dinamici.
Tome pomaže i scenario koji pokušava da bude veoma "ozbiljan" iako se nekada bavi krimi i melodramskim obrtima u domenu ekscesa i umesto kontraritma postiže se efekat neprekidnog antiklimaksa.
Pa ipak, prvu sezonu ove serije pogledao sam kao nešto u čemu postoji zametak zanimljive priče.
Činjenica da postoji druga sezone serije me ne zbunjuje poslovno ali me zbunjuje kreativno jer ova priča sama po sebi deluje kao nešto što je one shot, kao zgoda koja se junaku dešava samo jednom u životu.
U žanrovskom pogledu, serija CHANCE ima jedan fundamentalni kvalitet a to je bavljenje transgresijom gde čovek tone u kršenje pravila, potom zakona i na kraju zločin vođen svojoj prirodom a ne usled socijalne okolnosti koja se ne može razrešiti na drugi način.
Zato je i šteta što ova serija ne bi bila bolja kako bi se nametnula kao upečaljiviji pozitivan primer.
Нема коментара:
Постави коментар