MRS DAVIS Tare Hernandez i Damona Lindelofa je serija koja posle izlaska HAPPYja realno nema ni šta da pruži ni šta da traži u televizijskoj ponudi. Nažalost, HAPPY je bio nedovoljno gledan i samim tim MRS DAVIS ima priliku da se nametne kao bitna loopy SF/ horor/ blasfemična diverzija iako je neuporedivaa sa klasikom koji su spremili Grant Morrison i Brian Taylor.
Tara Hernandez je ovde svojevrsni uljez jer zapravo dolazi iz sveta televizijske komedije i stvari kao što je YOUNG SHELDON. Damon Lindelof je s druge strane prekaljena SF faca koja je potpisala zaista svašta ali i jedno remek-delo televizijskog programa THE LEFTOVERS.
Betty Gilpin igra glavnu ulogu, znači vraća se u posao sa Lindelofom posle odličnog HUNTa i igra časnu sestru i Hristovu nevestu koja je posvetila život ukidanju novog AI sistema koji je od nekog programa asistenta poput Siri postala praktično gospodar čovečanstva. Avantura u koju se upušta ide iz situacije u situacije, atrakcije su nabacane, nisu sve podjednako zanimljivo ali nije teško gledati ovoliku količinu senzacija i raznoraznih pizdarija, koliko god sve to bilo negde šuplje iznutra.
Serija funkcioniše kao salata zadataka koji se postavljaju pred junake, sa međuljudskim odnosima koji svojom bizarnošću nadoknađuju odsustvo fundamentalnog kvaliteta ali sve to nekako funkcioniše dok god ima mašte i energije.
Stoga, MRS DAVIS na kraju ostaje kao nešto što sam rado gledao ali sam u svakom sekundu mogao da prekinem, da se seriji nikada ne vratim i da zbog toga ne zažalim. A opet dok god sam bio tu, solidno sam se zabavljao. Promovisana je kao bitan televizijski događaj i ona to jeste zbog imena, ali po samom dometu, ovo nije preterano bitna televizija za današnje standarde. Ipak, po onim starim kad je bilo bitno da ekran privlači pažnju, zaslužuje najviše ocene.
Нема коментара:
Постави коментар