Četvrta sezona ANIMAL KINGDOMa donosi jednu od landmark situacija u serijama Johna Wellsa a to su rastanci. Još od ER preko SHAMELESSa do ANIMAL KINGDOMa, Wells je stručnjak za velike rastanke i odlaske važnih, nekada glavnih i ključnoh likova iz serija. Neke od njih su to čak uspevale i da prežive, setimo se ERa, recimo.
ANIMAL KINGDOM se nalazi pred takvim ispitom. Cela sezona je ispraćaj za lik Smurf koja rekapitaulira svoj život dok padi od neizlećive bolesti. A Smurf je pak ono po čemu se serija ANIMAL KINGDOM izdvaja, i nastavlja na Aldricheve ali i Bigelowkine korene. Ili, da tako kažem Aldricha ispričanog kroz Bigelowku.
U ovoj sezoni, ANIMAL KINGDOM je savršeno podmazana mašina i impresivno je gledati na kakav način John Wells i ekipa koju je okupio kanališu čitav niz ozbiljnih zadataka koje su postavili pred sebe. Wells preuzima na sebe najteže scenarističke zadatke, pa početku i na kraju ali Elizi Clark daje sve veće angažmane pa ne čudi da je posle ove sezone dobila posao kao showrunner.
Jay jako uzbudljivo sazreva kao lik. Ne samo na papiru već i u interpretaciji Finn Colea, i junaci se suočavaju sa zanimljivim curveball situacijama koje im se šalju da ih reše.
Ako je Ellen Barkin u ovoj seriji ono što je Willam H. Macy u SHAMELESS onda je Shawn Hatosy ono što je Emmy Rossum. On preuzima rolu svojevrsnog glumačkog patrijarha i dobija priliku da režira poneku epizodu. Ne znam da li je žap Scottu Speedmanu što više nije tu, ali serija danas funkcioniše kao da ga nikada (glumački) nije ni bilo, i Wells pokazuje tu svoju veštinu pravljenja održive serije na duže staze. Baz je delovao kao nenadonadiv gubitak, pa evo nas, potpuno je zamenjen, i praznina je popunjena.
Smurf će biti rizik i to čini petu sezonu još intrigantnijom umesto da signalizira kako treba dići ruke od svega jer nema ključnog lika. Wells i ekipa su postavili izazov pred sbe i zaslužuju da verujemo kako će ga prevazići.
Нема коментара:
Постави коментар