INTERIOR CHINATOWN je serija koju je po vlastitom romanu kreirao Charles Yu.
Sa podrškom tako velikog imena kakvo je Taika Waitit, Yu je imao mogućnost da izgura svoju zamisao koja je veoma meta. Na tom putu, postoji jedan zanimljiv detalj. Relativno redovni saradnik Taike Waititija na skorašnjim projektima pa i na ovom, krenuo je kao producent Olivera Stonea - reč je o Danu Halstedu. A Halsted je bio jedan od producenata filma koji spada među dela koja Yu ovde dekonstruiše i delimično parodira, izvanrednog THE CORRUPTORa Jamesa Foleya.
THE CORRUPTOR je u svoje vreme bio jedan od mojih favorita. Bio je to mišićav pandurski film u kom su Marky Mark i Chow Yun Fat bili upleteni u istragu trgovine ljudima u Kineskoj četvrti. Bilo mi je zanimljivo u to vreme kako je scenario za THE CORRUPTOR imao sličnosti sa zapletom LETHAL WEAPON 4, do tačke da je delovao kao neka odbačena verzija scenarija nastala na putu do finalnog. Poznati su slučajevi odbačenih scenarija za DIRTY HARRY nastavke koji su posle postajali filmovi sa Charlesom Bronsonom ili Fredom Williamsonom.
Međutim, posle Yuove serije, možda je upravo ključ ove sličnosti između CORRUPTORa i LETHAL WEAPON 4 u nečemu drugom. Kineska četvrt i azijski likovi naročito u to vreme osamdesetih i devedesetih jesu bili zapravo vrlo tropey u krimićima, i kretali su se u jednom vrlo limitiranom okviru, ne samo uloga koje igraju već i oblika kriminaliteta kojima se bave.
Naravno, ima izuzetaka i uvek kao kontra primer možemo uzeti seriju OHARA ili Teagueov film COLLISSION COURSE ali i tu je indikativno da je Pat Morita neko ko povezuje te projekte. Dakle, da, reprezentacija je bila tematski i kadrovski limitirana.
U seriji INTERIOR CHINATOWN imamo glavnog junaka kome je želja da u životu možda dobije mali protagonizam kakav imaju azijski likovi koji su svedoci nekog zločina ili doušnici u nekom policijskom slučaju na televiziji, a nije ni svestan da je on zapravo nastanjen u svetu televizijske serije, i da njegov život iako u potpunosti sadržajan i zaokružen zapravo u toj seriji jeste prezentiran kao neko statiranje.
Kada se u Kineskoj četvrti desi neki zamršen slučaj sa kojim dvoje glavnih detektiva Belkinja i Crnac ne mogu da izađu na kraj, i kada svime mora da se ozbiljnije pozabavi jedna od The Other Guys, detektivka azijskog porekla koja je sporedni lik, odjednom dramaturgija kreće da se remeti i naš junak počinje da dobija protagonizam.
Taika Waikiki je igrao vlasnika igre i zlog demijurga u filmu FREE GUY Shawna Levyja u kom je Ryan Reynolds igrao NPCa na putu da postane protagonista i spasilac svog sveta. Ovde je preuzeo ulogu demijurga kao producent serije i reditelj pilota.
Ova premisa nije toliko nova po svojoj suštini, već smo pomenuli FREE GUY, ali bilo je i drugih sličnih zahvata ranije, međutim, jeste sveža po načinu na koji obrađuje pitanje etničke reprezentacije u popularnoj kulturi.
Srećom, Yu se ne zaustavlja na tome već serija ima i vrlo zanimljivu misteriju koja je malo klasično detektivska, malo je meta, tako da se stvar ne svoji isključivo na pitanje preispitivanje pozicije azijske populacije u američkoj copagandi, niti na parodiranje tropa policijskih serija.
U izvesnoj meri, taj širok zamah dovodi do toga da serija ponekad zahvati i više nego što može da savlada ali je ta razbarušenost istovremeno što je ne čini nesavršenom i daje joj identitet.
Epoha u kojoj se sve dešava je takođe zanimljiva, slično seriji GOTHAM, ovo je neki period koji bismo mogli definisati večnim osamdesetim, kao kanonskim prostorom za policijski procedural, iako ima upliva i savremenog doba. Taj element mi je bio veoma zanimljiv ali svemu daje jednu punk dimenziju koja može biti zbunjujuća publici koja želi da ima konkretnije okvire onoga što gleda.
Taiki Waitii i ostale kolege su na vrlo solidan način postavili rediteljski koncept serije. Možda je format policijskog procedurala od 40ak minuta bio predug za nešto sa ovako "gustim" sadržajem u pogletu meta-zahvata, ali na kraju, priča uspeva da bude dinamična i jasna, predvođena harizmatičnom igrom Jimmyja O. Yanga kao glavnog junaka i Chloe Bennet kao azijske detektivke.
INTERIOR CHINATOWN mnogo hoće i mnogo započinje i sve uglavnom privodi kraju. Ovo nije perfekcionizam na liniji SUGARa ili COMRADE DETECTIVE, ali je solidan rad koji je na kraju ipak dorastao ambicijama i koji funkcioniše na planu karaktera koliko i u pogledu ideja odnosno komentara.
Нема коментара:
Постави коментар