Carl Hamilton, "švedski James Bond" kog je kreirao Jan Guillou u seriji romana, relativno brzo je iskoračio na bioskopski i televizijski ekran, i ekipa glumaca koja ga je igrala ali i reditelja koji su režirali adaptaicije postala je svojevrsno who's who skandinavske produkcije ali i tamošnjeg holivudskog kadra.
Posle Skarsgaarda, Stormarea, Sauka i Persbrandta, u novoj seriji Hamiltona igra harizmatični norveški glumac Jakob Oftebro. U deset epizoda (ili devet, jer prva je u nekim izdanjima "dupla"), Hamilton se ponaša kao dvostruki agent a pokušava da reši palestinski teroristički napad u Stokholmu za koji se postepeno ispostavlja da je ruski false flag.
Posle obećavajuće prve epizode, seriju počinju pomalo da opterećuju neki neproduktivni melodramski rukavci ali ukupno uzev, i dalje je Hamilton jedna pouzdana mašina. Guillou nije nikada uspeo da napravi baš Volvo a nekmoli Saab špijunske književne, ili televizijsko filmske produkcije, ali ovo jeste mašina koja odoleva vremenu i funkcioniše kao solidan izdanak kontinentalnog špijunca, od kog su fundamentalno bolje samo zaista prvoklasne serije kao što je bila BUREAU.
U izvesnom identitetskom smislu, Hamiltonu ide u korist zapravo ta "običnost" i u izvesnom pogledu old school arhaiziranost, da ne kažem nemaštovitost jer pokazuje određenu samouverenost jake industrije koja ne pokazuje neku grčevitu potrebu da se nametne, a toga kod Šveđana ima.
Otud, ovo nije esencijalna nordijska televizija ali je prilično dobra za spyheadove u potrazi za dozom pustolovine.
Нема коментара:
Постави коментар