Četvrta sezona TITANSa data je iz dva dela, ima ukupno dvanaest epizoda i sa njom se sve završava.
Počinje odlično, sa režijom Nicka Copusa i zanimljivo postavljenim Lex Luthorom da bi se potom degenerisala u seriju manjih ili većih nebuloza koje prilično dobro izgledaju ali se teško prate a tiču se Trigona i Mother Mayhem i tako te ekipe.
Sve u svemu, sezona nudi dve sjajne bottle episodes i odlično počne. Ovo u sredini, ko isprati svaka mu čast ali je uvek ništa manje od lepog za gledanje.
TITANS, kad se sabere i oduzme, ostaje narativno najstabilniji i najuzbudljiviji u prvoj sezoni a izvesnu celovitost ima i u trećoj. Ostatak vremena je bio sklon lutanjima ali nikada nije prestao da bude sjajno dizajniran, visoko estetizovan i prijatan za gledanje.
TITANS je učinio sve kako treba oko hardvera, a i softver je pola vremena bio na nivou. U jednom trenutku se pojavi Grant Morrison igrajući samog sebe, to je kratak trenutak, ali je lep znak da je i on razumeo kako se u ovoj seriji desilo dosta toga dobrog, iako mnogima tako ne izgleda.
Нема коментара:
Постави коментар