JEKYLL Stevena Moffata bio je preteča modernizacije SHERLOCKa koja će uslediti nekoliko godina kasnije. Usvajanju forme SHERLOCKa sa tri televizijska filma po sezoni prethodilo je uvođenje sličnih rešenja u serijama poput WALLANDERa, recimo.
JEKYLL je međutim nastao u klasičnijoj formi BBCjeve serije od šest epizoda i to one ekskluzivnijeg tipa kakve se prave za globalnu eksploataciju u saradnji sa BBC America. Ipak, iako je reč o "uhodanoj" formi, nema nikakve dileme da je Moffatov JEKYLL daleko ispred ostatka slične "konkurencije" i da je reč o odlično osmišljenoj adaprtaciji Stevensonovg karaktera koja uzima u obzir činjenicu da ovaj literarni lik već postoji.
Veština britanskih televizijskih reditelja je u tome da su sposobni da bez problema simuliraju već postignute stileme iz poznatih filmova tako da James Nesbitt u naslovnoj ulozi prevashodno kanališe Jack Nicholsona iz SHININGa.
Gina Bellman, veteranka iz COUPLINGa u ulozi Claire Jackman ipak predstavlja jedan od protipova Moffatovih fatalnih žena koja će kasnije biti prepoznata i u njegovoj interpretaciji Irene Adler.
U ovoj fazi je posle dosta klasično postavljenih televizijskih serija, Moffat već počeo da ima veće zahteve od reditelja i u tom smislu, iako JEKYLL nije na nivou McGuiganovog SHERLOCKa, Moffatova vizija dobila je izvanrednu inscenaciju i tretman u zanatskom pogledu.
Otud se na svim nivoima, JEKYLL može tumačiti kao uvod u SHERLOCKa, Moffatov postupajk je tu i zahtevi od najnovije generacije televizijskog programa je tu - čekalo se samo da SHERLOCK to sve zaokruži u jednom ostvarenju.
Нема коментара:
Постави коментар