Preveliki sam fan Johna Reque i Glenna Ficarre da se ovako kasno izjašnjavam o seriji PARADISE, naročito jer sam i poštovalac njenog kreatora Dana Fogelmana, ali krenuo sam da je gledam u vreme premijere i zastao posle tri epizode.
Prošle su godine dok nisam završio prvu sezonu.
Sterling K. Brown je bio otkrovenje u prethodnoj saradnji ovog tima na neverovatno uspešnoj seriji THIS IS US, i on sad igra glavnu ulogu, međutim, ova serija je jedan generički LOSTični postapokaliptični triler, o telohranitelju američkog predsednika koji se sa njim sakrio u podzemni bunker tokom globalne kataklizme i kada posle godina skrivanja neko ubije POTUSa kreće da se raspliće serija misterija oko tog zdanja, njegovih žitelja i prirode apokalipse koja je zadesila Zemlju.
Seriju čini osam šablonizovanih epizoda u kojoj se skoro svaka završava nekim bombastičnim preokretom koji vrlo retko supstancijalno obogaćuju narativ ali produbljuju tu "misteriju" čiji se ishod tu neprekidno pomera, ali problem je što nas sama Tajna ne zanima previše.
Niti su likovi zanimljivi, niti su stvari naročito misteriozne, niti stvari potencijalno mogu otići u zanimljivom pravcu.
Fogelman je koristio ovu tehniku i pre ali je imao bolji osnov, imao je zanimljiviji materijal koji je tako oblikovao.
Kada na sve dodamo da je bunker napravljen kao američka varošica kako bi njegovim stanovnicima lakše pala "večnost" koju će provesti u njemu, serija gubi onda i taj adut postapokaliptičnog dizajna i zanimljivih setova.
Ovo je serija koja se u pogledu dizajna namerno lišila svega što je moglo biti ekskluzivno u njoj i za početak nedopustivo mlako "izgleda", čak i pre nego što zagrebemo u sadržaj.
Zbog Reque i Ficarre osećam dužnost da vidim i drugu sezonu ali realno nema naročitog razloga za to.
Нема коментара:
Постави коментар