Kada se pojavila prva sezona serije THE RECRUIT Alexija Hawleya, imao sam utisak da ona neće zanimati širu publiku kod nas, jer su ljudi bili već duboko uronjeni u Peak TV i slične stvari.
Međutim, onda mi se javilo par ljudi kojima je nikada ne bih preporučio sa vrlo lepim utiscima. Tada sam shvatio da Netflixov algoritam za preporuke misli ipak mnogo bolje nego ja.
Konačno, kada nisam usamljen u simpatijama za seriju THE RECRUIT mogu da konstatujem kako je druga sezona pružila isto ono što je pružila i prva, dakle zanimljiv spoj parodije i povišenog realizma, slacker komedije i komentara špijunskog žanra, ponovo sa jako dobrom akcijom.
Možda me je akcija u prvoj sezoni prijatno iznenadila. Možda je bila za jednu blagu nijansu bolja, to na kraju nije ni bitno jer druga sezona ima tu korist što se dešava velikim delom u Južnoj Koreji, a finale u Rusiji, i iz egzotičnosti korejskih lokacija izvlači dodatu vrednost.
Centineo i ekipa su ponovo na nivou. Nema dileme, ovo je serija koja je održiva i koja će se snimati sve dok bude volje u Netflixu, a sa nivoom koji je očuvan u drugoj sezoni, ne vidim zašto bi se ta volja izgubila u dogledno vreme.
Нема коментара:
Постави коментар